Violončelo je gudački instrument koji je jako sličan violini, samo je malo veći. Sastoji se od tri glavna dijela: rezonantne kutije (tijelo), vrata i dodatnih dijelova (puž, čivije, hvataljka, dušica, 4 žice, f-otvori, konjić, vijci (feinstimmeri), žičnjak i nogica). Rezonantna kutija je glavni dio instrumenta, sastoji se od gornje daske (zvučnice), donje daske (dno) i stranica. Za vrijeme sviranja sjedimo i držimo ga među koljenima, a na kraju trupa ima šiljastu nožicu kojom je oslonjen na pod.

Prva violončela pojavila su se u 16. Stoljeću, a najpoznatija su violončela velikog majstora i graditelja instrumenata Antonija Stradivarija iz Cremone (18.st). U glazbenoj školi koristimo različite veličine violončela od najmanjeg pa do najvećeg, ovisi o visini i dobi djeteta. Svladavanje vještine sviranja podrazumijeva individualni rad s pedagogom u školi te samostalni rad kod kuće. Sviranje violončela pruža velike mogućnosti muziciranja: sviranje uz klavirsku pratnju, spajanje učenika u duete, tria i ostale komorne ansamble te muziciranje u gudačkom orkestru škole. Violončelo se odlikuje pjevnošću, toplinom i plemenitošću zvuka. Ton mu je najsličniji ljudskom glasu, te svojom ljepotom zvuka oduševljava brojne slušatelje diljem svijeta. Skladbe za violončelo pišu se uglavnom u F-ključu, ali se nekad koriste još dva ključa: G i C (tenor) ključevi. Svim mališanima koji se odluče upustiti u avanturu otkrivanja, učenja i sviranja violončela želim puno zadovoljstva i uspjeha: Dora Merle, prof. violončela